I DIO...XXV Dani humora i satire "Vuko Bezarević", Pljevlja, Montenegro, 25.6.2011. from Sabahudin Hadzialic on Vimeo.
II DIO...XXV Dani humora i satire "Vuko Bezarević", Pljevlja, Montenegro, 25.6.2011. from Sabahudin Hadzialic on Vimeo.
Tuesday, June 28, 2011
Fotografije sa XXV Festivala Dani humora i satire, 25.6.2011., Pljevlja, Montenegro
U subotu, 25.6.2011.g. je u Domu Vojske u Pljevljima, Crna Gora u 20 sati/časova održano Svečano veče XXV Dana humora i satire "Vuko Bezarević" uz učešće književnika - satiričara: Aleksandar Baljak (Beograd), Aleksandar Čotrić (Beograd), Vladimir Mićković (Podgorica), Dragan Koprivica (Nikšić), Sabahudin Hadžialić (Sarajevo), Savo Martinović (Beograd), Ratko Orozović (Sarajevo), Dragutin Karlo Minić (Beograd), Ilija Lakušić (Podgorica), Rako Palibrk (Pljevlja) i Dejan Miličić (Pljevlja). U programu su nastupili i dramski umjetnici: Marko Nikolić (Beograd), Boris Pinogivć (Beograd), Dragoljub Mitić Đoša (Leskovac) i Peša Šuškavčević(Podgorica). Voditeljka programa je bila: Jelena Lazarević (Pljevlja).
Wednesday, June 22, 2011
Fotografije sa XXV Festivala Dani humora i satire, 25.6.2011., Pljevlja, Montenegro
U subotu, 25.6.2011q.g. je u Domu Vojske u Pljevljima, Crna Gora u 20 sati/časova održano Svečano veče XXV Dana humora i satire "Vuko Bezarević" uz učešće književnika - satiričara: Aleksandar Baljak (Beograd), Aleksandar Čotrić (Beograd), Vladimir Mićković (Podgorica), Dragan Koprivica (Nikšić), Sabahudin Hadžialić (Sarajevo), Savo Martinović (Beograd), Ratko Orozović (Sarajevo), Dragutin Karlo Minić (Beograd), Ilija Lakušić (Podgorica), Rako Palibrk (Pljevlja) i Dejan Miličić (Pljevlja). U programu su nastupili i dramski umjetnici: Marko Nikolić (Beograd), Boris Pinogivć (Beograd), Dragoljub Mitić Đoša (Leskovac) i Peša Šuškavčević(Podgorica). Voditeljka programa je bila: Jelena Lazarević (Pljevlja).
Promoviran je i zajednički zbornik- knjiga Milovana Vržine, satriričara iz Beograda, naslova "NAŠI DANI" što je svojevrsna Antologija Jugoslovenskih dana humora i satire "Vuko Bezarević" gdje su na 300 stranica zastupljeni autori pisane, satirične, riječi od Vardara pa do Triglava, ali i karikaturisti ovih prostora. Naime, ove godine je i 18. Konkurs za karikaturu "Risto Pejatović" a 2011.g. je Velika nagrada za karikaturu "Risto Pejatović" pripala karikaturisti iz Kraljeva (Srbija), Milanku Kaličaninu, a u konkurenciji 37 karikaturista koji su poslali 101 karikaturu, žiri je Specijalnu nagradu dodjelio ravnopravno Mileti Mići Miloradoviću iz Kragujevca i Vladi Volašu iz Beograda. Iste večeri je otvorena i izložba karikatura koju će posjetioci u Pljevljima imati priliku pogledati u narednih desetak dana.
No, ono što je najznačajnije za ovogodišnji festival je svakako dodjela jednog od najprestižnijih priznanja za satirično stvaralaštvo na prostoru bivše Jugoslavije, nagrade "Tipar". Emir Kusturica, umjetnik višeslojnih nagovještenih artističkih umijeća, rodom iz Bosne i Hercegovina, ali sa mjestom življenja i rada u Srbiji već blizu dvadeset godina (mada sam nerijetko kaže da je njegovo mjesto i življenja i rada cijeli svijet...) je ovogodišnji dobitnik nagrade "Tipar". Kusturici je nagrada, koja se sastoji od plakete i novčanog iznosa, dodijeljena za knjigu "Smrt je neprovjerena glasina".
"Jetkim glasom, nudeći bolnu istinu, Kusturica je potresao i prodrmao naše prostore pričom o prohujaloj ljepoti kojoj se približavalo zlo. Iskreno, činjenicama optočeno pripovjedačko štivo raste zajedno sa svojim čitaocem. Raste i upozorava", rekao je u obrazloženju predsjednik žirija, književnik Milenko Jović. Nagrada će Emiru Kusturici biti uručena naknadno jer, zbog ranije preuzetih obaveza u Francuskoj, Emir Kusturica nije mogao prisustvovati dodjeli nagrada. U telefonskom razgovoru sa organizatorima Festivala je najavio skori dolazak i predstavljanje knjige "Smrt je neprovjerena glasina" u Pljevljima kada se očekuje i uručenje nagrade "TIPAR".
Također, nagradu za najbolju satiričnu priču na prostoru bivše Jugoslavije dobio je književnik iz Pljevalja, Dejan Miličić, za priču "Varljiva kapija poniznosti". Na konkurs je stiglo 136 priča iz svih država regiona.
Organizator festivala je Književni klub "Dalma" iz Pljevalja i Skupština opštine Pljevlja.
Ovaj blog je poklon redakcije DIOGEN pro kultura magazina i MaxMinus magazina organizatorima Festivala kao što je to bio slučaj i ranijih godina:
2009.: http://www.zikison.net/zikison52strana2_files/zikison52strana2.htm (filmski zapis od strane tadašnjeg Zamjenika gl. i odg. urednika ŽIKIŠON-a, a današnjeg gl. i odg. urednika MaxMinus magazina)
2010.: http://pljevlja2010.blogspot.com/ (DIOGEN pro kultura i MaxMinus magazin)
Nagrađena "Kaplja poniznosti"
Varljiva kaplja poniznosti
(Pobednička priča na Danima humora i satire u Pljevljima 2011)
U dalekom Stakleniku, iza sedam gora i sedam mora, usavršen je sistem „kap-po-kap“.
Svaki stanovnik Staklenika dobijao je samo kap, kao jagode: minimalno za preživljavanje, dovoljno za iluziju sreće; kao u svakoj idealnoj državi, od Platona naovamo.
Za razliku od jagoda koje su uzgajane vertikalno, Stakleničani svoja sledovanja dobijaju horizontalno. Održivi sistem „kap po kap“ zahtijeva novog čovjeka - malo horizontalnijeg. Po stakleniku su se vuku tragovi puževa i ljudi, balavi tragovi poniznosti. Bujale su puzavice.
Pravila igre su kao u svakom uređenom društvu: što horizontalnije - to kapljivije: kap, kap, kap!
Priđe Stakleničanin, povije se, skromno zine i kap kapne elektronski; naučno odmjerena doza neophodnosti, srazmjerno uglu povijenosti kičme.
Život teče jednolično, kap - kap, bez primjedbi. Homo Sapiens je uspravljanjem napravio početničku grešku. Brižno rukovodstvo Staklenika, neće dozvoliti podaniku budućnosti da tu nesmotrenost obnovi.
I svi su, začudo, u snishodljivoj horizontalnosti bili zadovoljni. Pronašli su sebe, pronikli u ljudsko biće, potvrdili čovjekovu suštinu, pronašli novi identitet.
Staklenik je pronašao donatore.
Vegetiralo se, „kap-po-kap“.
„Kap-po-kap“ je postao ritam disanja, sistem održivog razvoja.
Ukorak sa svijetom: „kap-po-kap“. Moda: „kap-po-kap“.
„Kap-po-kap“ – to smo mi svi. Revolucija ne treba da teče, treba samo da kaplje.
*
Pjesnici su pjevali himne poniznosti, paparaci su vrebali povijene, novinari su intervjuisali snishodljive podanike.
Sa procvatom podaništva, u idealnu državu stigla su priznanja iz bijelog svijeta, a sa odlikovanjima i zavist.
Kad je shvatio savršenost Staklenika - Platon se odrekao idealne "Države".
Utopija Tomasa Mora bila je sitnica za utopiju stakleničku.
Zbog kompleksa stakleničke savršenosti - i Mingova i Maova Kina češkala se iza uva. Dalaj Lama je mudro ćutao. Psiholozi su tumačili da se grize u sebi.
Pocrvenjeli su od muke staljinisti, lenjinisti, marksisti...
Golootočani su prionuli na posao.
Trocki je emigrirao. Revizionistima se osušilo grlo.
Nabujala su lijeva skretanja. Nadošla je i Lijeva rijeka.
Idealna „kap-kap država“ cvetala je nadmoćna u poniznoj savršenosti i miru, sve dok se jednog dana, nekom Stakleničaninu, učinje da onima gore, bližim izvoru, kaplje brže – kap, kap, kap, kap!
Da im žubori, klokoće, preljeva…
Obuzeše Stakleničanina revolucionarne misli uspravnih predaka.
Vođa je, dakle, bio rođen.
Za svaki slučaj, prvo je poskidao mangupe u sopstvenim redovima. Formirao je gerilu, jatake i kontraobavještajce. Znao je da će ustati kuka i motika. Bilo je toga u Stakleniku.
Zamišljao je sebe besmrtnog, u najmanju ruku balsamovanog.
*
Savršenom Stakleniku, odmah je aktiviran sistem bezbjednosti. Upalile su se lampice svih boja, doušnici su, tog jutra preskočili svoje „kap sledovanje“, agencije za statistička istraživanja imale su spremne rezultate, a na informativni razgovor priveden je i direktor TV Staklenik, lično.
Iste večeri, Dnevnik je objavio statističke podatke o stakleničkom blagostanju i sreći, kao i o pogubnom uticaju viška vode na organizam.
Previše vode može da upali glasne žice. Može narod da se navikne na povelike gutljaje, da se zagrcne. Da mu poraste apetit, da oteža. Da dobije potrošačku groznicu. Da potroši neobnovljive resurse. Takvu pohotljivost idealna država ne bi smjela da dozvoli.
I gledaocima TV Staklenik, umirenim vedrim glasom spikerke, otme se poneka suza radosnica.
Muška podanička kap.
A ako nekom slučajno, kao onom umišljenom vođi, padne na pamet da ugasi televizor prije odjave programa, ili da samo posumnja u statistiku sreće - onda ga stvarno stigne kap: srčana, moždana, elektronska, sa prigušivačem...
Staklenik može da organizuje i balsamovanje, ako članovi porodice usaglase stavove oko mjesta sahrane, običaja, sofre i priloga. U Stakleniku svako ima jednake šanse za svemirsku obamrlost.
I tako Stakleničani nastave da žive dugo, srećno i zadovoljno, kap po kap.
Dejan Miličić
(Prva nagrada na konkursu za satiričnu priču „Vuko Bezarević“, na Danima humora i satire „Vuko Bezarević“, Pljevlja 25. jun 2011)
O NAGRAĐENOM AUTORU
Dejan Miličić (1961. Pljevlja), Filološki fakultet, BG, profesor jugoslovenskih književnosti i opšte književnosti,
urednik u Pljevaljskim novinama.
Saradnik: Sportski žurnal, Politika, Nacionalna geografija, Kart, Žuč.
Knjige:
Crni fond (aforizmi, karikature, 1999.)
"Podvala ludosti", (satirirčne priče, karikature) 2007
Priredio:"Boje noći Ljiljane Kovačević" 2008.
Priredio "Vuko i Vito"Grafo Crna Gora, 2005
Izložba karikatura: Amerika 2007 (Aiowa univerzitet, 2007),
Kolektivne izložbe: Beograd, Italija, Poljska, Koreja...
Nagrada za karikaturu "Risto Pejatović" i "Ševčenko"1997.
Nagrade TV Crne Gore za sinopsis novogodišnjeg programa 2005.
3. Nagrada Britanske ambasade u Beogradu 2005. za najbolji novinski prilog (priča i karikatura) na temu Srbija i Crna Gora na putu ka EU.
Nagrada "20. novembar" Optine Pljevlja, 2007.
Nagrada za satiričnu priču "Vuko Bezarević" 2011.
Subscribe to:
Posts (Atom)